Od Merkelovog “uspjet ćemo” do Seehoferovog “policija dobro štiti granice EU od migranata”

Odakle dolaze ovi ljudi? Je su li školovani?Hoće li naći posao ili stan? Ova, ali i brojna druga pitanja, bila su predmet diskusija u Njemačkoj tokom 2015. kada je u ovu zemlju ulazilo sve više i više izbjeglica.

I danas pet godina poslije se oko čuvene izjave njemačke kancelarke „Uspjet ćemo” (Wir schaffen das) vode emocionalne debate. No, sada se pak ne mora argumentirati strahovima i pretpostavkama, jer postoje brojke i fakti vezani za dolazak izbjeglica u Njemačku.  

Jasno je da je broj onih koji u ovoj zemlji podnose zahtjev za dobijanje azila od 2015. značajno opao. Tada je oko jedan milion osoba podnijelo takav zahtjev. Većina njih je došla iz Sirije, Afganistana i Iraka. Dakle, iz zemalja u kojima rat i teror predstavljaju svakodnevnu opasnost. 

Nisu svi koji su podnijeli zahtjev dobili pravo na azil. U vrijeme takozvane izbjegličke krize 2015. je brojka pozitivnih odluka za dobijanje azila bila posebno visoka. To bi se moglo pripisati činjenici da su brojne izbjeglice dolazile iz ratom zahvaćenih zemalja, poput Sirije.   

Nedostatak stručnog obrazovanja i nepoznavanje jezika razlozi su što brojne izbjeglice nisu mogle naäi posao

Treba li Njemačka izbjeglice kako bi smanjila sopstveni nedostatak radne snage? Ili, predstavljaju li izbjeglice preveliki teret za njemački socijalni sistem? I po tom pitanju je njemačka javnost podijeljena. Dok je Alternativa za Njemačku (AfD) prihvatanje izbjeglica, između ostalog, odbijala i zbog velikih troškova, druge stranke zastupljene u Bundestagu, kao i udruženja poslodavaca su tvrdili da je njihov dolazak jako važan za tržište rada.   

Danas je postalo jasno da je većini tih ljudi, koji su u Njemčkoj zatražili azil, najprije potrebno strukovno obrazovanje kako bi mogli dobiti posao. I u zavisnosti od zemlje porijekla tih osoba razlikuje se i nivo njihova obrazovanja.

Nedostatak stručnog obrazovanja i nepoznavanje njemačkog jezika razlozi su što brojne izbjeglice nisu mogle pristupiti njemačkom tržištu rada. U međuvremenu su dvije od tri osobe iz zemalja izvan Evropske unije koje žive u Njemačkoj i nalaze se u starosnoj dobi u kojoj mogu privređivati uspjele naći zaposlenje. Njihovo učešće na tržištu rada još uvijek je niže nego prije 2015. Na planu integracije izbjeglica se dakle još mnogo toga mora uraditi. 

Nešto više se uspjelo postići po pitanju smještaja tih osoba. Mnoge izbjeglice koje su 2016. bile smještene u prihvatne centre su u međuvremenu uspjele naći stanove. I svejedno da li je riječ o zapošljavanju, stanovanju ili kriminalitetu, Njemačka je i pet godina nakon čuvene kancelarkine izjave „Uspjet ćemo” podijeljena po pitanju izbjeglica. Broj onih koji su protiv primanja izbjeglica je od 2015. godine porastao.     

Danas je samo 11 posto Nijemaca za to da se u zemlju primi još više izbjeglica nego ranije. Porast te skepse postaje jasan i kada se među građanima provodi anketa o podršci izbjegličke politike Angele Merkel. Nju danas odbija jedna tijesna većina javnosti. I brojni građani koji su Merkelino „Uspjet ćemo” tada smatrali ispravnim, nisu više uvjereni u to.

I dok brojni statistički pokazatelji svjedoče o jednom pozitivnom bilansu, povjerenje u „Uspjet ćemo” Angele Merkel je pet godina poslije izbjegličke krize postalo manje. To je mješoviti bilans kancelarkine izbjegličke politike.

Masovni priljev izbjeglica prije pet godina rezultirao je novim, europskim obrambenim sustavom

To su zastrašujuća izvješća koja su dokumentirale organizacije za zaštitu ljudskih prava na hrvatskoj granici. Sad već tisuću puta. Ljudi koji pokušavaju ući u EU iz Bosne i Hercegovine preko Hrvatske granični službenici zatvaraju, tuku i oduzimaju im stvari satima prije nego što ih vrate. 

Ova odbijanja nisu dopuštena međunarodnim pravom. Svatko mora dobiti priliku da svoju zabrinutost temelji na azilu.

Dokumentirane su slomljene kosti, ozljede glave, ugrizi pasa i psihološko nasilje. Njemačka igra sumnjivu ulogu u ovom scenariju na bosansko-hrvatskoj granici. 

Budući da nema samo potrebne reakcije na takva kršenja ljudskih prava, već savezni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer (CSU) podupire hrvatsku vladu. P

redsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u početku je incidente umanjila kao trivijalne, a na kraju je u intervjuu za švicarsku televiziju priznala da je “potrebno malo nasilja” kada je riječ o odgurivanjima. Unatoč tom priznanju,

Horst Seehofer nagradio je zemlju u siječnju s deset prijenosnih termovizijskih uređaja koji bi trebali pomoći u pronalaženju izbjeglica na granici. »Uređaji koji ukupno vrijede 350.000 eura.

Njemačka savezna vlada, koja inače voli ukazivati ​​drugim zemljama da se ljudska prava trebaju poštivati ​​kad se čini politički uputnim, dopušta Hrvatskoj da učini svoje – kao i EU, u kojoj Njemačka trenutno predsjedava Vijećem. 

Napokon, Hrvatska igra željenu ulogu u zaštiti Njemačke od neželjenih migracija. Seehofer je pohvalio hrvatsku policiju. »Stojimo uz Hrvatsku kao partner. 

Trenutni migracijski pokreti svima nama predstavljaju ogromne izazove koje možemo prevladati samo zajedno. “

Ovih se dana, kad se prije pet godina često prisjeća rečenice kancelarke Angele Merkel “Možemo to učiniti” i provjerava njegova plaća, pokazuje kako se politika promijenila za to vrijeme. 

Prvotno morsko spašavanje EU u Sredozemlju ukinuto je, civilni morski spasioci koji su zauzeli njihovo mjesto marginalizirani su i kriminalizirani. Pogranično tijelo EU-a Frontex svoju je strukturu i zadatke prilagodilo novim uvjetima. 

A europski pravni sustav također legalno puca, primjerice kada hrvatske vlasti tvrde da izbjeglice ne deportiraju, već im uskraćuju ulazak – i to je dopušteno. Na što Njemačka i EU u dogovoru odgovaraju šutnjom.Horst Seehofer uvijek je tvrdio da izbjeglice ne bi smjele biti ni dopuštene u zemlju. I do sada je svoje ideje provodio u skladu sa saveznim kancelarom. 

SPD također slijedi Seehoferove smjernice u velikoj koaliciji. Gornja granica od 200.000 izbjeglica godišnje utvrđena koalicijskim sporazumom tražila je od svih uključenih da sačuvaju obraz. U praksi se pokazalo da ovaj broj ne predstavlja nikakav problem – za Seehofera.

Njemačka nije ni blizu ovog broja. Kao što je jasno iz zahtjeva ljevice iz Bundestaga, prošle je godine bilo samo 95.000 ljudi koje je Njemačka prihvatila. Ovo je prilagođena brojka nakon odbitka deportacija i odlazaka. U prvoj polovici 2020. godine postoji samo 25 000 izbjeglica koje je Njemačka uravnotežila. 

Sudeći prema tome koliko je teško Seehoferovom Ministarstvu unutarnjih poslova omogućiti okupljanje izbjegličkih obitelji dovođenjem rođaka u Njemačku ili saveznim državama poput Berlina i Tiringije da odbiju dodatni prihvat ljudi iz grčkih izbjegličkih kampova, pokazuje se tko je kome pristupio nakon što je Merkel izgovorila svoju Schaffen-dasovu rečenicu. 

“Ako se ovo nastavi, Njemačka će uskoro biti zemlja bez odgovarajućeg prijema izbjeglica ”, rekla je Ulla Jelpke, domaća politička glasnogovornica ljevice u Bundestagu, komentirajući razvoj događaja. Utoliko je neizdrživije što Seehofer sada također želi osigurati da na europskoj razini samo nekoliko ljudi koji traže zaštitu uđu u EU. “Zaštita izbjeglica i čovječanstvo ne znaju gornju granicu!”

Leave a Reply